Naša imena su Matija Pavlinić i Ivan Javorac. Studenti smo 2. godine Specijalističkog Stručnog studija Poduzetništvo.Zajedno, odlučili smo iskoristiti priliku za sudjelovanjem u Erasmus mobility programu.

Moje ime je Hana Softić i studentica sam Veleučilišta u Rijeci. Na trećoj godini stručnog studija Sigurnosti na radu obavila sam stručnu praksu na Malti preko Erasmus+ programa. Praksa je trajala 6 mjeseci, od veljače do kolovoza 2018. godine.

Zovem se Domagoj i student sam druge godine specijalističkog diplomskog studija Sigurnosti na radu. Cijelu akademsku godinu 2017./2018. proveo sam u Portugalu u gradu Beja na Instituto Politécnico de Beja, ispočetka na studijskom boravku, a kasnije na stručnoj praksi.

U okviru Erasmus+ programa mobilnosti nastavnog osoblja, profesorice Vesna Kovačević, Jasminka Tomljanović,  Elena Krelja Kurelović i Tamara Polić pohađale su radionice, odnosno intenzivne tečajeve usavršavanja znanja, vještina i kompetencija engleskog jezika na Alpha College of English u Dublinu.

Naše Erasmus putovanje bilo je u početku neostvarivo  i nedohvatljivo, bar nam se tako činilo, ali uz puno truda i želje u konačnici ispunjeno. Moja želja za time započela je puno ranije, otprilike prije 3 godine, a tek nedavno ostvarena.

Nastavnice Ljerka Tomljenović i Marina Rauker Koch u razdoblju od 7. do 11 svibnja 2018. u sklopu Erasmus+ programa boravile su u gradiću St. Julian's na Malti i pohađale tečaj „Fluency and English Language Development for Educators“ na Executive Training Institute (ETI).

U svrhu poučavanja kroz program  Erasmus+ za mobilnost nastavnog osoblja boravio sam u vremenu od 16. do 20. travnja 2018. godine na School of Business, University of  Nicosia, Cyprus.

U svrhu poučavanja putem Erasmus+ programa za mobilnost nastavnog osoblja boravila sam na Polytechnic Institute of Beja u Portugalu, u razdoblju od 16. do 20. travnja 2018 godine.

Ideja odlaska na Erasmus oduvijek nam se činila zanimljivom i primamljivom, ali i neostvarivom i nedostižnom. No, u razgovoru s kolegama s fakulteta i Uredom za međunarodnu suradnju saznali smo mnogo korisnih informacija te uvidjeli da to i nije toliko neostvarivo.

Na putu prema Bragi nisam imala nikakva očekivanja… Sve što sam znala o Bragi jest da je to grad otprilike veličine Rijeke, u što sam se kasnije i uvjerila.  Sveučilište, trgovački centar, kafići, restorani i stanovi vrlo su zgusnuto smješteni, odvojeni od centra svega 20-ak minuta pješice. Sve je relativno blizu, zato po Bragi nikad nisam koristila javni prijevoz.